|
|
Svi su sretni. Smiješe se i sve je savršeno.
Nitko ne obraća pažnju na boju osmijeha što se širi na našim licima. Svima je samo važno da je to osmijeh. Zar nitko ne primijećuje da nešto nije u redu? Nitko ne osjeća jebenu prazninu? Nemoguće je da su odjednom svi tako savršeno sretni i sve im ide od ruke. Nemoguće je da si ljudi toliko međusobno ulaze u susret i odjednom si pomažu, ne mareći za ono što je bilo prije. Zaista nemoguće. Ali tko još obraća pažnju na sastav onoga što se nalazi unutar ambalaže? Ništa to nije važno. Glavno da smo mi svi na okopu. U jednom broju.
Žalosno.
*
Hodam po ulici ruku zarinutih duboko u džepove, ne osvrćući se iza sebe. Gledam ravno.
Prolazim kraj stare i već dobro istrošene klupe. Gori glavi lampaš. Ne osvrćem se.
Prolazim kraj crkve. Veliki vijenac je položen kraj malog raspela. Ne osvrćem se.
Prolazim kraj knjižnice. Još uvijek stoji ona velika reklama za onu predstavu. Kraj toga crveni lampaš. Ne osvrćem se.
Prolazim kraj njega. Lice mu je blijedo, upalo, a oči krvave. Osvrenm se i uputim mu slab osmijeh.
Tek toliko. Mahne mi i pozove k sebi. Suze mu se nakupljaju u očima.
Teška srca se okrećem i koračam prema njemu, ruku i dalje duboko zarinutih u džepove.
Lice mu se postaralo od toliko suza. Otkako smo skupa stajali na sprovodu pridržavajući jedan drugoga, nisam ga vidjela. Nisam mu željela još više otežavati. Sad vidim da je to možda i bila greška.
Slegnula sam ramenima jer je to bilo jednio što sam uspjela. Noge su mi se prikovale za smrznutu zemlju, a srce popelo skroz u grlo.
Gledali smo se tako sve dok mi se nije bacio u zagrljaj i glasno zaridao ...a meni su ruke i dalje u džepovima. Nisam osjetila onaj šarmantan miris njegova parfema što sam uvijek osjećala. Potpuno se promijenio. Kao da mu više nije ni do čega stalo. Eto, tako je izgledao. Posve zapušteno.
Plakao mi je na ramenu, čvrsto me stišćući za kaput, a ja se ni pomaknuti nisam mogla.
Znala sam da u meni vidi nju.
Znala sam da samo čeka kad ću mu uzvratiti zagrljaj, obrisati suze i reći njenim glasom kako je to sve bio samo san i kako je živa..
Ali to nikada neće biti moguće. Nje više nema, nit će je ikad ponovno biti. Samo su nam sjećanja preostala.
